beats by dre cheap

Očima posmatrača - priča...

Nije bila lijepa. Ništa na njoj nije bilo neobično. Ništa na njoj nije bilo posebno. Ništa na njoj nije ju isticalo od gomile. No u sebi je nosila svjetlo koje je svijetlilo svakome koga je srela.

Nije bila lijepa. No pomogla je drugima da o sebi imaju lijepo mišljenje. Pomogla im je da shvate svoje prave vrijednosti. Da vide sebe u pravom svjetlu. Da vole sebe onako kako ih ona voli. Jednostavne i lijepe.

Srela je dječaka koji je mislio da je muškarac. Sprijateljila se s njim i naučila ga je životu. Dječak je izrastao u lijepog, naočitog, pametnog muškarca, a ona, njegova učiteljica i prijateljica, se zaljubila u njega. Muškarac se uskoro zaljubio u lijepu djevojku, koja svojom ljepotom plijeni pažnju. Njena kosa bila je izvor njegovog svjetla, njene plave oči svjetionik njegovom srcu. Izgleda poput anđela rekao je svojoj učiteljici i prijateljici. Kao predivni anđeo, ponovio je, a prijateljica je uz smiješak pognula pogled, teško uzdahnula i osjetila kako joj duša tiho jeca.

Nije bila lijepa. Nije osvojila srce onog kojeg voli. Nije ispunila svoje snove, no nije joj bilo žao. Sve dok je on sretan, i ona će biti sretna. Ili se barem potruditi da bude sretna. Pomogla mu je napisati najljepše ljubavno pismo njegovom anđelu cijelo vrijeme zamišljajući da on piše pismo njoj. Pomogla mu je izabrati prave riječi, kupiti prave poklone, osvojiti pažnju anđela za kojim je čeznuo. Njegov anđeo donio mu je puno sreće, ali i puno tuge djevojci koja je plakala iza svog osmjeha. No nikad nije prestala davati, više no što će ikada primiti...

I onda se jednog dana njegov pakao otvorio. Anđeo ga je napustio, otišla je s drugim muškarcem. Dječak-muškarac bio je šokiran. Bio je toliko povrijeđen da nije danima mogao govoriti. Prijateljica ga je posjetila, plakao je na njenom ramenu i ona je plakala s njim. Boljelo ga je pa je boljelo i nju. Vrijeme je prolazilo i liječilo rane. Dječak-muškarac polako je shvaćao nešto o njegovoj prijateljici-učiteljici. Nešto što nikad prije nije shvatio. Kako se nebeski smije. Kako mu njen osmjeh razvedri i najmračniji dan. Kako je jednostavno, da, jednostavno prelijepa.

Lijepa. Jednostavna, obična djevojka bila mu je prelijepa. I počeo se zaljubljivati u tu jednostavnu djevojku dubokih smeđih očiju. Jednog je dana odlučio reći joj što osjeća. Krenuo je prema njenom domu, nervozan i nestrpljiv, vrteći svoje misli i riječi koje će joj reći u svojoj glavi. Želio joj je reći koliko je lijepa. Želio joj je reći koliko ju voli. Želio joj je reći kako želi proživjeti život s njom. Želio joj je reći kako će im biti divno. Želio joj je pokloniti svoje srce. Želio je nadoknaditi puno toga.

Pokucao je. Odgovora nije bilo. Pokucao je ponovno, no vrata se otvarala nisu. Otišao je tužan i zabrinut. Sljedećeg je dana saznao da je djevojka u bolnici, u komi. Bila je bolesna već dugo vremena, ali borila se. No bolest je bila jača i obitelj je odlučila prepustiti je anđelima. Otišao ju je vidjeti. Držao ju je za ruku. Gladio po kosi. I plakao je zbog svoje predivne djevojke. Plakao je jer nikad više neće vidjeti njezin osmjeh. Ili je čuti kako zvonko izgovara njegovo ime. Plakao je. Ali bilo je kasno...

Lijepa je djevojka sahranjena, a zemlja i nebo plakali su za njom. U prekrasnom proljetnom pljusku priroda je pokazalo svoju naklonost i žaljenje. Bila je najljepša djevojka na svijetu. Jednom muškarcu bila je sve. I ostala sve.

Osvrnite se oko sebe, pogledajte sva ta obična lica oko vas. Dobro ih pogledajte i obratite pažnju jer možda se baš među tim licima krije duša vaše najljepše osobe...

Budi optimista pa cak i ako se nalazis usred oluje
http://nudzi.blogger.ba
04/05/2009 15:35